Borci protiv pronevjera (forenzičko računovodstvo)

Vlatko je uspješan menadžer i završio je svjetski priznat MBA iz područja računovodstva i financija. Iza njega je uspješna karijera direktora financija u nekoliko srednjih tvrtki. 

Uvijek je stremio prema vrhu i želio je biti najbolji. Čak je bio na dobrom putu da to i ostvari. Upravo je dobio menadžerski ugovor za poziciju člana uprave za financije, i to u velikoj kompaniji koja je pozicionirana među top 10 u zemlji. Živio je san svakog mladog menadžera, automobil visoke klase, mobitel, notebook, korporativna kartica, bonusi i sve ostalo što ide s tom pozicijom. 

Njegov prethodnik na poziciji člana uprave za financije otišao je u mirovinu. Bio je to markantan gospodin, uvijek u najboljim odijelima, profinjen i uglađen. Kad su se upoznali Vlatko je pomislio: «želio bih biti poput njega, ali bolji!» 

Godinu dana rada Vlatku je bilo dovoljno da pohvata sve konce i ostvari više nego dobre rezultate, pa ipak je iza njega 10 godina rada. Uprava je imala samo pohvale za njega, a ni bonus nije bio loš. Financijski izvještaji bili su više nego izvrsni s obzirom na recesiju i bili su jedna od malobrojnih korporacija čije su dionice rasle dok je druge recesija zakapala duboko u blato. 

No, to je samo tako izgledalo. Vlatko je dobro čuvao svoju tajnu, svoju pronevjeru, friziranje financijskih izvješća za koje su znali samo on i Zoki, direktor računovodstva, ali Zoki je ionako oduvijek bio mutan tip koji bi sve napravio za lovu, pa se za njega nije niti brinuo, za par tisućica će šutjeti zauvijek. Ono što ga je brinulo bio je on sam. Pomislio je: «svi to rade, pogotovo sada u vrijeme recesije i dobar rezultat mi je osiguranje za napredovanje u kompaniji. Kad se jednom naučiš na luksuz, teško ga se odreći.» To mu je bila utjeha. No ne zadugo. 

Prošlo je nekoliko mjeseci od toga i taman se opustio kad je iznenada sazvan nadzorni odbor koji je odlučio dovesti tim vanjskih računovođa za kontroliraje financijskih izvješća. Njegovih financijskih izvješća!

«Bili su to čudni tipovi», pomislio je Vlatko. Činilo mu se da su svi bili isto obučeni, a opet nekako drugačiji. Glavni među njima bio je srednjih godina i podsjećao ga je na onog tipa iz serije CSI NY. Nikad mu se ta serija nije sviđala, a pogotovo glavni glumac koji uvijek sve otkrije i zatvori negativce iza rešetaka. E, ovaj je baš tako izgledao. Imao je neobično ime za ove krajeve, Janus. Pa neće mu valjda sad frajer s čudnim imenom, i još k tome računovođa, pomrsiti račune, pomislio je. 

Janus je znao da ovaj posao, ako ga dobro odrade, njegovoj maloj tvrtki donosi probitak među velike. Morali su otkriti pronevjeru pod svaku cijenu, nadzorni odbor im je dao odriješene ruke. Ipak su oni jedni od rijetkih koji se bave forenzičkim računovodstvom i mogu se pohvaliti otkrivanjem i sprječavanjem mnogih pronevjera koje nikad nisu ugledale svjetlo javnosti. No, ovo je veliko, veće od bilo čega što su do sada radili, radi se o milijunima. Uvijek mu je prije ovakvih poslova proradio adrenalin. 

Zadnji posao je bio uzbudljiv. Nadzorni odbor te tvrtke pustio ih je po noći u urede da obave pregled računala i dokumentacije. Predsjednik nadzornog odbora osobno im je otključao vrata tvrtke. Ipak se radilo o njegovoj glavi i povlačenju po medijima ako ne otkriju pronevjeru i ne skinu crnilo koje se nadvilo nad glavu predsjednika odbora, a time i nad sam nadzorni odbor. Kako se čini, ovaj posao će biti uzudljiviji i adrenalin je polako rastao. 

Janus je svoj prvi intervju odlučio odraditi sa Vlatkom, članom uprave za financije. Uvijek se vodio onom da riba smrdi od glave. 

S obzirom da je čitavo svoje radno iskustvo proveo kao računovođa, znao je kako postaviti prava pitanja i znao je gdje da traži. Na kraju, jedan je od rijetkih koji kod nas ima završen strani studij za forenzičko računovodstvo. Tamo te prvo nauče računovodstvu pa onda svemu ostalom. Pored računovodstva, najdraži predmet mu je bila komunikologija, vjerojatno zato jer je dobro čitao ljude i u većini slučajeva nije pogriješio.

Sam početak intervjua s Vlatkom počeo je nekako čudno. Činilo mu se da je Vlatko vrlo smiren ili možda dobro skriva svoju nervozu? Znao je da pred sobom ima svjetski školovanog čovjeka koji je možda slušao komunikologiju kao i on. No, ipak je vjerovao u sebe. 

Počeo je s klasičnim pitanjima o računovodstvenim politikama i financijskim izvješćima. Čitavo vrijeme pomno je pratio Vlatkove kretnje i jedna mu je naročito zaokupila pažnju. Čovjek koji to ne zna ne bi niti primijetio, no njegovo istrenirano oko uočilo je kada je Vlatko neprimjetno promijenio položaj tijela za djelić centimetra i na sekundu podignuo obrvu. Bilo je to kod pitanja oko priznavanja prihoda. Izgledalo je da Vlatko u tom trenutku laže… 

A vi ste mislili da je računovodstvo dosadno?!? 

Gornja priča je samo jedan od mogućih scenarija prijevare i pronevjere u računovodstvu. No, kako takve scenarije spriječiti? U današnje vrijeme teško, no zato postoji forenzičko računovodstvo. 

Forenzički računovođe se puno ne razlikuju od navedenih likova iz poznatih serija pod nazivom CSI. Oni u suštini i jesu neka vrsta popularog CSI-a koji gledamo na TV-u. 

Oni su ti koji u današnje vrijeme otkrivaju pronevjere kroz kontroliranje poslovne dokumentacije, kontroliranje računala i e-mailova, obavljanje intervjua sa zaposlenicima, pa čak i noćno šuljanje po uredima tvrtki koje kontroliraju. Forenzički računovođe mogu biti i sudski vještaci iz navedenog područja. 

U današnje vrijeme recesije forenzičko računovodstvo je profesija koja «cvjeta». Zašto? Iz vrlo jednostavnog razloga što u doba potopa ekonomije ljudi prelaze granice koje inače ne bi prešli i tada aktivnosti pronevjere često izlaze na svjetlo dana. Nekoliko je faktora koji na to utječu:

 

Prodaja pada i menadžeri pokušavaju raznim prečacima dosegnuti targete koji su obično previsoko postavljeni.

Zaposlenici se osjećaju manje sigurnima u doba recesije, kako financijski, tako i za svoje zaposlenje.

Želja za boljim povratima u vrijeme kada dionice loše kotiraju može dovesti do većeg rizika pri donošenju odluka koje bi vas kasnije mogle proganjati.

 

Kako bi se što bolje spriječila pronevjera i prijevara, potrebno je učiniti nekoliko ključnih koraka unutar tvrtke:

 

Kažu da riba smrdi od glave. Ako ključni menadžment ne šalje jasne poruke i ne vodi primjerom, onda je vaša kompanija u problemima. Morate poslati jasnu poruku što mislite o prijevarama i pronevjerama, kako zaposlenicima, tako i poslovnim partnerima. Ovdje je poželjna nulta tolerancija.

Procijenite rizik. Ovo je obično korak koji većina kompanija preskače. Prekontrolirajte poslovne procese i poslovanje «uzduž i poprijeko», kako bi ste uočili na koje vrste rizika pronevjere i prijevare ste eventualno ranjivi.

Implementirajte rigorozne kontrole i uskladite svoje poslovanje s njima.

Vjerujte ali i kontrolirajte. Nisu baš svi zaposlenici skloni pronevjeri i prijevari, ali im dajte do znanja da ih kontroliate.

Poduzmite odlučujuće akcije ako dođe do pronevjere ili prijevare.

 

Vjerujete li sada da računovodstvo nije dosadno? Do sljedećeg čitanja…